|
Gošovići
Porodična istorija
|
 |
|
Lista pronadenih, od 201 to 250 of 310
|
BIOGRAFIJA |
POVEZANO SA |
201 |
Saša je završio trgovinsku školu, ali se bavi ugostiteljstvom. Vlasnik je restorana „Restoran Gošović“ na zlatici i restorana „Lazaro“ u ulici 13. jul u Podgorici. Živi u svojoj kući u Podgorici.
NJegova supruga Marija, (1983), po zanimanju zubni tehničar, ćerka je Svetozara Saveljića, iz Martinića-Danilovgrad,
Aleksandar i Marija imaju kćerku Elenu (2007), sinove Lazara i Dušana.
| Gošović, Aleksandar A (I43)
|
202 |
Savo je završio srednju školu. Radio je u Željezničko-transportnom preduzeću u Podgorici. Umro je nakon jednomjesečnog oboljenja od raka na plućima. Bio je veoma omiljen u bratstvu, kolektivu i sredini u kojoj se kretao i živio.
Nije bio oženjen.
| Gošović, Savo Đ (I192)
|
203 |
Savo, treći Markov sin bio je zemljoradnik, neoženjen. Učestvovao je u Trinajestojulskom ustanku 1941. godine. Nakon povlačenja partizana u Bosnu, hapse ga četnici maja 1942, kratko vrijeme provodi u zatvoru na Medunu. Po zadacima Drugog udarnog korpusa NOV i POJ, sa Vešom Keljanovićem i trojicom Bojovića iz Gusinja, marta 1944. godine, odlazi u Vrmošu, na teritoriju Albanije. Zadatak im je bio likvidacija jednog italijanskog oficira, koji je odatle organizovao i usmjeravao četnike i baliste da napadaju jedinice NOV na teritoriji Lijeve Rijeke, Kolašina i Andrijevice. Tom prilikom su poginuli on i Vešo Keljanović. | Gošović, Savo M (I183)
|
204 |
Šćepan, Markov sin, bio je zemljoradnik. Između dva svjetska rata preselio se u Dosuđe kod Gusinja. Albanci su ga protjerali aprila 1941. godine, pa je kao izbjeglica, u toku rata boravio na Kržanji.
NJegova supruga Vidosava je kćerka Đoka Radonjina Savovića sa Momča. U braku sa njom je imao kćerku Rumicu (1923 - 2010), udata za Marka Preljocovića i sa njim imala sina Željka (1966-2008).
Šćepan je učestvovao u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
| Gošović, Šćepan (I181)
|
205 |
Simo je završio srednju Građevinsko-geodetsku školu u Podgorici. Radi u Špediciji izvoz - uvoz – Podgorica.
Njegova supruga je Sanja Zuković,inženjer u Elektro distribuciji Crne Gore. | Gošović, Simo S (I166)
|
206 |
Spasoje – Palja Petrov, završio je četvororazrednu osnovnu školu. Kratko vrijeme je radio u trgovini, a zatim je radni vijek proveo kao šumar. U Podgoricu se preselio 1960. godine i tu sagradio kuću.
U braku sa Danicom (1927-2014), kćerkom dobrog Vukajla Nikolina Jovanovića sa Gornje Kržanje, Spasoje je imao dvije kćerke: Anku i Julku i dva sina Andriju i Danila.
Anka (1954) je udata za Slavoljuba Jovanovića u Zaječaru, a Julka – Juca (1959), za Zdravka Vujoševića sa Bioča.
| Gošovič, Spasoje P (I30)
|
207 |
Spasoje je peti sin Đura Miljanova. Osnovnu školu je završio u Beranama a gimnaziju učio u Peći. Zatim je bio službenik u Agrarnom sudu u Kosovskoj Mitrovici, Đakovici, Prilepu, Strumici i Sjenici. Bio je buntovnog duha i revolucionarno orjentiran zbog čega je otpušten iz državne službe. Godine 1940 bio je zatvoren u logoru u Smederevskoj Palanci, a neposredno pred rat 1941. godine u zloglasnom zatvoru u Kalmegdanskoj tvrđavi. Za vrijeme bombardovanja Beograda 1941 uspio je pobjeći iz zatvora i doći u Đurakovac.
Po okupaciji Jugoslavije s braćom, Vidakom i Gojkom je prebjegao u Crnu Goru. Učestvovao je u dizanju ustanka, u borbama oko Rožaja, oslobođenju Berana, u Kučima i u Pljevaljskoj bitci. U Rudom zajedno sa još četiri rođaka stupa u Prvu proletersku brigadu na dan njena formiranja. U njoj ostaje sve do pogibije 1943. godine u Krčinom brdu pri pokušaju brigade da forsira Drinu. Na prilazu rovovima nađen je mrtav razmrskane glave. U sjećanju svojih saboraca ostao je kao rijetko hrabar i odvažan ratnik koji je dostojno predstavljao svoje pretke.
Spasoje nije bio oženjen
| Gošović, Spasoje Đ (I209)
|
208 |
Starijeg Petrovog sina, Rada, zemljordnika, ubili su gusinjski turci 1874. godine.
NJegova kćerka Jana (1841-1944) udala se za Krnja Stankova Ivanovića na Zlatici. O njenoj udaji i gašenju ognjišta Rada Petrova, narodno predanje čuva sjećanja.
| Gošović, Rade (I63)
|
209 |
Stariji Milovanov sin Neven, diplomirani pravnik, jako je uvažena i omiljena ličnost.
Dugo je bio na rukovodećim dužnostima u organima opštine Podgorica, pa pomoćnik ministra pravde Savezne Republike Jugoslavije. Zatim je bio šef Kancelarije Vlade Savezne Republike Jugoslavije u Crnoj Gori.Bio je podpredsjednik Socijalističke narodne partije (SNP) i poslanik je u Skupštini Crne Gore.Sada je u partiji Demokrata Crne Gore.
| Gošović, Neven (I290)
|
210 |
Stracimir je rođen u Đurakovcu. Specijalista je medicine rada i subspecijalista podvodne i hiperbarične medicine. Osnovnu školu je učio u Đurakovcu, a gimnaziju u Peći i Valjevu. Medicinski fakultet studirao i diplomirao u Zagrebu 1952. Doktorat s područja neurotoksičnog djelovanja kisika odbranio 1975. Utemeljitelj je podvodne i hiperbarične medicine kao naučno-primijenjenih disciplina na prostorima SFRJ. Osnivač je i dugogodišnji voditelj Odjeljenja za podvodnu i hiperbaričnu medicinu u Institutu za pomorsku medicinu RM u Splitu. NJegova knjiga RONJENJE U SIGURNOSTI (obima 250 do 500 stranica) stalno dopunjavana i proširivana od 1972. do 1991. godine doživjela je pet izdanja i tiraž od preko 15.000 primjeraka. Pod imenom SAFE DIVING, obima 500 stranica publikovana je 1993. g. na engleskom jeziku u SAD. Odmah po publikovanju postala je zvaničnim udžbenikom na tečajevima podvodne medicine koje za ljekare i ronilačke instruktore ratnih mornarica Baltičkih zemalja održava Kraljevska ratna mornarica Švedske. Knjiga RONJENJE U SIGURNOSTI „piratski“ je prevedena na arapski u Iraku a prema nekim informacijama i u biv. SSSR-u. Stracimir je 1997. godine objavio životno djelo PRIRUČNIK ZA PROFESIONALNA I VOJNA RONJENJA obima 632 stranice, a 2000 godine i TEMELJE VOJNOBRODSKE I PRIRODNE MEDICINE SA ZAŠTITOM DISAJNOG SUSTAVA. Bio je saradnik na pisanju desetak knjiga i uredio više kongresnih zbornika u zemlji i inostranstvu. Objavio je preko 110 stručnih i naučnih radova. Jedan je od tri počasna člana Svjetskog udruženja lekara podvodne i hiperbarične medicine (Underseah ˛& Hyperbaric Medical Society) i član - osnivač Evropskog baromedicinskog udruženja (European Undersea Baromedical Society-EUBS). Bio je redovni profesor Vojnomedicinske akademije u Beogradu i viši stručni saradnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Redovni je član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, počasan član Ronilačkog saveza Hrvatske i Društva za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu RH. Sredinom osamdesetih godina bio je potpresjednik internacionalnog udruženja hiperbarišne medicine (International Society of Hyperbaric Medicine). Nosilac je devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja i desetak drugih društvenih priznanja i nagrada. Među njima dvije nagrade 22. decembar za naučni rad i nagrade dnevnika Slobodna Dalmacija za nauku. Penzionisan je 1988. godine u činu pukovnika.
Umro je u Splitu, 16.XII 2018.god. a sahranjen na Korčuli.
Stracimirova supruga Antica-Eta (1931) profesor talijanskog i francuskog jezika, kćer je Frane Foretića iz Splita. Cijeli radni vijek predavala je talijanski i francuski jezik u Gimnaziji Vladimir Nazor u Splitu
| Gošović, Stracimir (I216)
|
211 |
Student je pravnog fakulteta. Živi u Beogradu. | Gošović, Sanja (I143)
|
212 |
Studirala je na Rudarsko - geološkom fakultetu u Beogradu. Udala se za Petra Vujičića, mašinskog inženjera iz Nikšića. U braku sa njim ima sina Vladimira koji živi i radi u Beogradu. | Vujičić, Milica (I97)
|
213 |
Studirao je ekonomiju, odsjek Bankarstvo i finansije u Udinama - Italija. Sada studira jezike na Filozovskom fakultetu u Nikšiću. | Gošović, Stefan (I14)
|
214 |
Studirao je i magistrirao ekonomske nauke u Udinama-Italija.Radio u Elektro prenosni sistem Crne Gore u Podgorici i u Ministarstvu ekonomije CG.Sada radi u privatnoj firmi "UBLI"
U braku sa Andreom Jauković ima sina Balšu i kćerku Mateu. | Gošović, Jovan D (I16)
|
215 |
Treća je žena Novice Gavrova. U braku sa njim ima sina Ivana i kćerku Ivanu. Žive u Beogradu. | Gaić, Mara (I256)
|
216 |
Trećeg sina Miljana Miloševa, Mijajla, majka je rodila prilikom povratka iz Doljana, pored puta ka Kupuscima. Na Kržanju ga je donijela zamotanog u travezi. Bavio se zemljoradnjom. Živio je 72. godine. U sjećanjima Krivodoljana ostao je kao častan, pošten, objektivan, prirodno bistar, jako dobre memorije do same smrti, umro je i sahranjen na Kržanji.
Rado je slušao priče o precima, Krivodoljanima i Kučima, o njihovim uslovima života, o događajima u kojima su Krivodoljani učestvovali. Iako nije bio pismen da bi zabilježio ono što je znao, rado je pričao mlađima, želeći da zaborav ne izbriše mukotrpnu, ali časnu prošlost krivodolskih predaka. Po objektivnim kazivanjima, pamte ga i sadašnje generacije. Znao je lijepo da „slaže“ misli, pa ga je svako sa pažnjom slušao. Blagodareći njemu, veliki dio prošlosti Krivodoljani pamte i prenose sa koljena na koljeno. Kažu, znao je, bez spiska, da izdiktira sva imena pripadnika njegove čete u nekom boju protiv Turaka, nekoliko godina poslije tih događaja. Učestvovao je u svim ratovima koje je vodila njegova generacija. Bio je ratni vojni invalid.
Zbog njegovog znalačkog uticaja na ljude angažovali su ga da miri zavađene i rješava nastale sporove.
Oženio se u 44. godini života. U braku sa Jovanom, (†1962) kćerkom Milovana Perišina Milovića, sa Bezjova, imao je dvoje djece: Stefaniju-Stefu i Vukića.
Stefanija-Stefa, rođena je 1911. godine, nosilac Partizanske spomenice 1941 i nekoliko ratnih odlikovanja. Nije se udavala. Čitav život je provela čuvajući uspomene na brata Vukića. Umrla je i sahranjena u Podgorici 1996. godine.
| Gošović, Mijajlo (I199)
|
217 |
Treći Simov sin Đorđije, srednju školu je završio u Podgorici, a Ekonomski fakultet u Beogradu. Bio je odličan učenik i student.
Radio je na odgovornim dužnostima u Opštinskom vijeću sindikata, u organima uprave u Opštini Podgorica. Bio je direktor banke a zatim Preduzeća „Crnagoraput“, narodni poslanik.
Umro je u 66. godini života, kada se nalazio na dužnosti direktora Direkcije za imovinu Jugoslavije. U znak priznanja, kao uspješnom privredniku, dobrom organizatoru i uglednom građaninu Podgorice, na Preoču, pored kolskog puta, Kuči su mu podigli spomen obilježje. Veliki je njegov doprinos na poboljšanju uslova života u opštini Podgorica. U svom zavičaju je bio nosilac akcija koje su imale za cilj unapređenje i razvoj toga zaostalog i od grada udaljenog kraja.
NJegova supruga Vera (1940-1990), završila je srednju ekonomsku školu. Radila je u preduzeću Industrijaimport i u toj firmi bila cijenjena kao čovjek i rukovodilac jedne službe, a posebno među Đorđijinim rođacima i prijateljima. Rodom je iz Zatona, kćerka uglednog domaćina Luke Mihailovića.
NJihove kćerke: LJiljana (1961), politolog, bila je udata za Milana Martinovića dip. mašinskog inžinjera, razvedena. Gordana (1962), dipl. agronom, udata za dr. Milana Mijovića, hirurga u Kliničkom centru Podgorica, a Mirjana (1965), dipl. ekonomista, supruga je Mladena Milutinovića, dipl. pravnika, sve tri nastanjene u Podgorici.
| Gošović, Đorđije (I147)
|
218 |
Treći sin Todora Miloševa, Mirko, bio je čestit, pošten i dobar čovjek. Umro je u 42. godini života i sahranjen na Kržanji. Miraš Cunov, jedan od onih koji se od njega oprostio na kraju je rekao: „Lele nama za tobom, Mirko Todorov, ordenu u plemenu“.
Mirko je učestvovao u Balkanskim ratovima, a zatim i u Prvom svjetskom ratu.
Pet godina prije njega, prilikom porođaja, izdahnula je njegova supruga Milosava, kćerka Božine Novakova Rašovića, sa Momča, a sa njom i novorođenče-kćerkica.
Bez oba roditelja ostali su Milorad i Radivoje.
| Gošović, Mirko T (I129)
|
219 |
Treći sin Vojina Miljanova, Aleksa-Leko, po zanimanju zemljoradnik, član Komunističke partije od 1940 godine. Zajedno sa braćom je učestvovao u svim akcijama i borbama koje je vodio kržanjski gerilski odred i partizanska četa Rade Mučin nakon ustanka jula 1941 godine. U septembru te godine je izabran za delegata u Pokrajinsku konferenciju crnogorske narodne omladine. Nakon prevrata, koji su četnici izveli marta 1942 godine, nije uspio da pređe na slobodnu teritoriju u Pipere, pa je ostao u svoje selo legalno da živi. Četnici su ga uhapsili maja 1942. Do suđenja je tamnovao u četničko-italijanskom zatvoru u Podgorici. Pošto ga je sud osudio na 30 godina robije, interniran je u Italiju. Krajem 1943. bježi iz italijanskog logora i priključuje se italijanskim partizanima. Kasnije se prebacuje na ostrvo Vis, odakle odlazi u Prvu proletersku brigadu, u kojoj se nalazio njegov brat Božo. U toj brigadi je ratovao kao borac, a zatim kao zamjenik političkog komesara čete i komesar čete.
U borbama na sremskom frontu, Leko je ranjen i smešten na liječenje u bilnici Prve proleterske divizije na Tovarniku. NJemci su u jednom munjevitom napadu uspjeli da uđu u Tovarnik. Tada je razrešetano rafalima prestalo da kuca srce mladog Leka.
Na velelepnom spomeniku koji su Sremci podigli poginulim borcima za oslobođenje Tovarnika uklesano je Lekovo ime i prezime.
| Gošović, Aleksa V (I245)
|
220 |
U braku sa Batrićem Božovićem imala je kćerku Danicu, a u drugom braku sa Pavićem Mićkovićem iz Bezjova imala je dva sina: Dragomira (Draga) i Milutina (Mima). | Mićković, Krstinja (I91)
|
221 |
Učenica je gimnazije "Slobodan Škerović" | Gošović, Sara (I42)
|
222 |
Učenik je gomnazije "Slobodan Škerović" Aktivno se bavi fudbalom. | Gošović, Jakša (I20)
|
223 |
Učenik je osnovne škole. | Gošović, Vukašin (I263)
|
224 |
Učenik je osnovne škole. | Gošović, Marko D (I271)
|
225 |
Udala se 1929.god.za Dragišu Radisavova- Đakova Gogića iz Opasanice. U braku sa njim Joka je imala tri sina: Radonju, Miliju- Cuja i Đorđiju i kćerke: Radmilu, Vidosavu i Nadu.
Joka je umrla na porođaju sa Nadom.
| Gogić, Joka (I310)
|
226 |
Udala se za Jovana Vojvodića, sina vojvode Vasa. | Vojvodić, Stana (I87)
|
227 |
Udala se za Mirka Dmitrova Mitrovića sa Gornjeg Momča. Imali su sinove: Nasta, Zariju, Novicu, Nikolu i tri kćerke. | Mitrović, Anđa (I67)
|
228 |
Udala se za Mitra Todorova Vujadinovića sa Gornjeg Momča.
Imali su kćerku Višnju koja je mlada umrla. | Vujadinović, Zorka (I307)
|
229 |
Udala se za Nikolu Nikolića, žandarmerijskog narednika sa Trubjele kod Nikšića. | Nikolić, Ikonija (I241)
|
230 |
Udala se za Novaka Joksimovića, učitelja iz Berana. U braku su dobili tri kćeri i dva sina.
Najstarija Ivka, Dr.med. specijalista pedijatar, Bosiljka- Bosa dipl. farmaceut, udata za Jovana Đurovića, general pukovnika u Beogradu. Radosava- Beba, hemijski tehničar u penziji,živi u Užice, Vukman je diplomirani inženjer mašinstva u penziji i Svetozar- Sveto ,diplomirani inženjer građevinarstva u penziji. | Joksimović, Saveta (I206)
|
231 |
Udala se za Stefana Radojeva Popovića na Cvilinu.Njihovi sinovi su:Radovan, Milorad, Milovan- Maljo, Veselin i Mileta i kćerke: Zorka, Mileva i Danica. | Popović, Femija (I47)
|
232 |
Udala se za uglednog krivodoljanina Blaga Matova Nikolića koji je živio u Ulcinju. Sa njim je imala tri kćerke: Stanicu, Danicu i Jelicu.
Poslije Marijine smrti Blago se ponovo oženio ali su on i njegova djeca iz drugog braka izuzetno cijenili prijateljstvo i imali posebno poštovanje prema Gošovićima. | Nikolić, Marija (I51)
|
233 |
Udata je Miljana Nikolina Vujoševića -Đurića u Zagradu.
U braku sa njim ima sina Miodraga. | Đurić, Miljuša (I284)
|
234 |
Udata je za Bega Mirkova Prelevića na Ublima. | Prelević, Petrana (I64)
|
235 |
Udata je za Bogdana Miljanova Perkovića na Gornjoj Kržanji.Nije imala djece. | Perković, Vidra (I185)
|
236 |
Udata je za Bogdana Novičina Milića u Ljeljice- Kržanja. | Milić, Ilinka (I103)
|
237 |
Udata je za Bojana Milana Paunovića iz Velike,Berane.Žive u Podgorici.
Studira menadžment u Baru.U braku sa njim ima kćerku Mašu i sina Dušana.Radi u Montenegroerlajnz. | Paunović, Maja (I56)
|
238 |
Udata je za Dejana Rosandića iz Danilovgrada.Završila je srednju mašinsku školu. U braku sa Dejom ima kćerku Lorenu. | Rosandić, Milena (I55)
|
239 |
Udata je za Gojka Milivojeva Vujovića u Budvi.
Imaju sina Ivana i kćerku Ivanu. | Vujović, Biserka (I329)
|
240 |
Udata je za Jovana Milićeva Ćetkovića u Donjoj Kržanji.
Sa njim je imala dva sina, Arsa (poginuo 1941.god.) i Božinu (mlad je umro) i kćerku Slavku udatu za Blaža Perovića u Donjoj Kržanji. | Ćetković, Milosava (I301)
|
241 |
Udata je za Luku Ćetkovića iz Kolašina, od kojeg je razvedena.Ima sina Jovicu. Bila je učesnik NOR-a od 1941.god. Bila je borac Prve i Pete crnogorske proleterske brigade.Hapšena je 1949.god.kao pristalica Informbiroa u vrijeme kada je radila u miliciji.To je bio razlog za razvod braka. | Ćetković, Vukosava (I93)
|
242 |
Udata je za Luku Vasova Rašovića iz Fundine. Živi u Podgorici. Sa njim ima sina Danila. | Rašović, Kosa (I155)
|
243 |
Udata je za Maksima Novakova Krkelića iz Lutova. U braku sa nim imala je sinove: Blaža,učitelj i Pavića, inženjer i kćerke: Blagu, učiteljica i Stefu, domaćica. | Krkelić, Savna (I300)
|
244 |
Udata je za Mićka Tadijina Mićkovića na Bezjovu.
U braku sa njim ima sinove Dejana i Dražena i kćerku Draganu. Umrla je 2018.god. | Mićković, Milodarka (I330)
|
245 |
Udata je za Mijajla Radeva Rašovića na Momče | Rašović, Kćerka Milunova (I102)
|
246 |
Udata je za Mila Miličkonića. Ima dvoje djece. Živi u Podgorici. | Miličković, Vesna (I168)
|
247 |
Udata je za Milana Miletina Lakovića na Donjem Medunu. U braku sa njim ima sina Žarka i kćerku Jelenu. | Laković, Roksanda (I58)
|
248 |
Udata je za Miletu Đurova (Zrna) Mićkovića na Bezjovo.Imala je sinove:Mitra i Đoka | Mićković, Ljilja (I65)
|
249 |
Udata je za Miljana Novakova Prelevića na Zlatici. | Prelević, Čuka (I84)
|
250 |
Udata je za Milorada Radivojeva Čarapića na Ubalacu. | Čarapić, Ratka (I328)
|
|
|
|